ИЗБОР ВЕЖБИ У РАЗВОЈУ МОТОРИКЕ РУКУ

Пре више деценија, у време великог развоја и инвестиција тадашње самоуправне привреде, једно од текстилних предузећа у приградском подручју Београда набавило је најсавременију технологију оправдано очекујући да ће тиме постићи и ударничке резултате у производњи. Међутим, и поред све добре воље, мотивисаности и контроле младе радне снаге, конфекционари су и даље били испод очекиване продуктивности што је ужасавало тадашње друштвено-политичко руководство. Како ни технолози, а ни организатори рада, данас би се називали менаџерима, нису могли да докуче шта је разлог овој појави, неко се коначно досетио да се посаветује и са педагошким стручњацима. И, зачудо, узрок је пронадјен: готово читав колектив тог погона био је скоро исте старосне доби. Пратећи Наставни програм који је био актуелан у време школовања ових радника, установљено је да су у основношколском узрасту, у време од IV до VI разреда, на часовима тадашњег предмета Основа технике, као радне вежбе коришћени модели и макете веома великих димензија, док су развој микро покрета и координисање рада прстију руку, у реду величина центиметара и милиметара били занемарени. Радници су, и поред најбоље воље, били неспособни да рукују машинама које су управо то тражиле од њих.

Из овог искуства непосредне педагошке праксе могли би многи да извуку поуке: од креатора актуелних, вазда превирућих програма до толико контроверзних оцена ваљаности уџбеника, а и сами наставници. Једно свакако треба имати на уму, а то је да је образовно – васпитни процес стратешки, а не тактички, што значи да се стварни резултат може сагледати чак много година по завршетку школовања.

И заиста, када се објективно и непристрасно погледају програми основног образовања, видеће се, у области политехничког васпитања, једна евидентна фетишизација рачунара, све више запостављајући основни смисао предмета. Истини за вољу, већ давно укинут у IV разреду, и сам назив предмета измењен је и уз „техничко“ додато је и „информатичко“ образовање, мада садржаји са самом науком информатиком немају готово никакве везе већ са „рачунарством“. Почев од првог па до завршног разреда, тобож у концентичним круговима, врте се готово исти садржаји за које се издваја, грубо ценећи, скоро трећина часова. А у тој и таквој примени, данашња рачунарска техника присутна у нашом школама, готово да је искључила коришћење тастатуре и највећи део времена ученик користи само миша. Шака, прсти, читава рука у служби су померања пластичне полулоптице по подлози уз повремено коришћење само два прста.

Проблем? Можда, јер научници који се баве развојем целокупног нервног система код деце у сарадњи с онима који изучавају развој говора открили су да велико стимулативно значење за развој говора код деце има управо моторика руке, посебно прстију. Сви смо приметили да деца у тренутку када не могу да пронађу потребну реч, помогну себи рукама и гестовима, и обрнуто, док пише или црта, дете често несвесно плази језик. Физиолози су доказали да је ниво развијености дечјег говора пропорционалан нивоу формираности финих покрета прстију руке, па је на основу бројних истраживања утврдјена законитост: „Кад развој покрета прстију одговара узрасту, развој говора је такође уредан, а кад развој фине моторике заостаје, заостаје и говор.” Чак се формирање важних говорних можданих зона остварује под утицајем нервних импулса прстију руку. Да мануелни покрети утичу на развој мозга било је познато још у II веку пре нове ере у Кини, када се тврдило да игре прстима помажу усклађивању духа и тела.

Застрашујућа корелација између грубости покрета и сиромаштва ђачког вокабулара могу се уочити код ученика средњих школа у које се најлакше уписује и које дају квалификацију за рад у тешким условима, где је управо недостатак речи препрека у исказивању схваћеног градива које ученик једноставно не може да искаже па посеже за гестовима.

Да бисмо пројектовали рад и тематику радних вежбања у основношколском узрасту, како млађих тако и старијих разреда морамо узети у обзир Наставни програм, који у овој старосној доби предвидја, између осталог, и значајан број наставних часова намењених обради материјала. За разлику од некадашњег пуког реализовања уџбенички датих свих димензија предвиђеног броја модела и макета, већ дуго година акценат је стављен на оспособљавање за рад на сопственом пројекту и извођењу читавог поступка конструисања предмета од идеје до реализације. Наравно, и поред све слободе, и овај сегмент наставе мора да буде вођен од стране наставника који не спутава, али кад затреба, помаже. Како ученици и сами кажу, најлакше је направити управо онако како се нацрта на табли, али када се тражи сопствена креација на задату тему, тада је до ваљаног резултата теже доћи.

За то се користе лако обрадиви материјали, од хартије и текстила до пластичних маса, што само по себи указује на то да није обрада циљ него средство да се модел или макета оствари. Зато је сасвим оправдано, ако се има на уму прича са почетка овог прилога, од ученика тражити да им радови буду „малецки“, да се све ради тако да читав технички цртеж може да стане на једну страницу свеске формата А4 у природној величини. Пример тога је и кућица која је приказана. Ученицима треба показати како се израђује мрежа геометријског тела, како се предњи, бочни, задњи и други бочни зид надовезују у низ. Склапањем добија се тродимензионална форма на коју ваља још додати кров, све то ставити на комадић подлоге и украсити. Наравно, да би било лепо, сразмерно, није на одмет помоћи сугеришући димензије: да је висина зидова 15 милиметара, висина у слемену 30, а дужина зидова по вољи, уз поштоваје разумних оквира односа, на пример, тридесетак према 40 до 50 милиметара. Оваква кућица урађена од белог картона може се одлично украсити било цртањем фломастерима, лепљењем апликација од колаж папира или на било начин којег ће се ученици сигурно и пре од наставника досетити. Не треба заборавити и на обиље шарене амбалаже, рекламних флајера, новина …

И тако настаје макета, свака другачија, свака уникатна сопствена конструкција. Да, лепо, а сада можемо рећи и надасве корисно, јер се радећи на њој интензивно развија рад прстића и осећај за префињени покрет и прецизност; наравно и уредност и систематичност као и осећај за естетски дотерано. А за деценију, можда и мање, ова деца биће способна за изазове нових технологија које већ крупним корацима улазе у Србију кроз готово свакодневно отварање нових компанија и инвестиције.

 

 

Зборник радова

http://joom.ag/YokW

 

Advertisements

YouTube portal – obrada u oblaku

Internet stranica YouTube je veoma popularan internet portal za razmenu i obradu video sadržaja. Procenjuje se da se na njemu dnevno postavi toliki obim snimaka da ni godinu dana nije dovoljna da se oni pregledaju. Korisnici mogu da postavljaju, pregledaju i ocenjuju video sadržaje. Za pregledanje nije potrebna registracija, osim sadržaja koji nije za osobe mlađe od 18 godina, dok je za postavljanje potrebna. Prema pravilima korišćenja, moguće je postavljati vlastite originalne zapise i one za koje imaju odobrenje vlasnika autorskih prava.

Gotovo od samog nastanka, blagodareći svojim osobinama, film je zuzeo značajno mesto u nastavi. “Živa slika” na času bila je daleko značajniji iskorak negoli pojava prvih fotografija koje su zamenile crteže. Ni ne čudi pošto su već 28. decembra 1895. godine, prilikom prve bioskopske projekcije braće Limijer u pariskom restoranu „Gran kafe“, koja je trajala svega nekoliko minuta i predstavljala dolazak voza na železničku stanicu, ljudi, videvši da im voz ide u susret, počeli da vrište i beže po sali, ne shvatajući da je to samo projekcija na platnu. Skoro vek i četvrt prošlo je od tada i u pogledu otkrića savremene tehnologije u situaciji smo da nas više bilo kakva novina ne može iznenaditi. Prodorom digitalne tehnike, fotografije, a nedugo potom i filma tj. videa, u svakodnevicu, po cenama pristupačnim većini ljudi, započela je i “demokratizacija” snimanja; bez filma, hemijske obrade, troškova, svi i svuda snimaju. I tako je, za razliku od klasične filmske trake, veliki prodor načinila digitalna fotografija i video sa njom, prvo kroz retke, i u to vreme prilično skupe kamere, da bi ugradnjom u mobilne telefone postala dostupna svima.

Da podsetimo, prvi telefon s kamerom bio je SHARP J-SH04 koji je imao CMOS kameru od 110.000 piksela, što je otprilike 0,1 megapiksela. Proizvoden je u Japanu 2000. godine i u idućih nekoliko godina prodano je više od 500 miliona mobilnih uređaja s ugrađenom kamerom. Tako je kamera ugrađena u mobilni uređaj postala standard te je preko 70% nadolaćedih modela bilo sa ugrađenom kamerom. Potom sledi Nokia 7650 koja ima VGA kameru od 640×480 piksela, otprilike 0,6 megapiksela. Značaj ovog  uređaja je u tome da je prvi na tržištu koji je imao mogućnost snimanja video zapisa. Imao je 4 MB interne memorije, i rezoluciju displeja od 176 x 208 piksela. Sve su to pratili i račinari te je za izradu i uređivanje videa bilo sasvim dovoljno mesta na tadašnjim memorijskim jedinicama, a i softver je bio tome prilagođen. Kao Word za pisanje, tako je i Windows Movie Maker bio i dugo ostao sastavni deo ofisa jer je posve fino radio. Učitelj je mogao da snima, kreira, osmišljava nastavni film onako kako je njegova koncepcija časa tražila. Sve je bilo lepo dok se neopaženo, iz meseca u mesec, gotovo dnevno, na tržištu nisu pojavili noviji modeli mobilnih telefona sa sve boljim kamerama. Veći kvalitet snimka postizao se slikom sastavljenom od sve većeg broja tačkica, piksela, sve boljom rezolucijom. Bolja slika iziskivala je i veći memorijski prostor, što se i nije uočavalo pošto je i interna memorija bivala sve veća.

Za jednostavno slaganje fotografija u niz, koji uz nešto pratećeg tona i video snimaka, bilo je dobro, a onda su počeli da se pojavljuju problemi: ako je uz sličice bilo potrebno dodati i neki video snimak, za koji nismo ni primetili da svega 2,5 minuta “troše” tristotinak megabajta, dosadašnji program ga je prihvatao, obrađivao i, upravo u trenutku kada se ponadalo da će snimanje na računarski disk biti gotovo, nakon silnog polusatnog “mučenja” sledio je odgovor da to ne može. Šta sada? Najlakše rešenje je rad u oblaku[1], upravo na internet stranici YouTube. Kako?

Pre svega potrebno je registrovati se. S obzirom na brojne prednosti, a na vrlo malo ličnih podataka, ne može se reći da je time ugrožena privatnost. Zatim, u gornjem desnom uglu kliknemo da duglme “Studio za autore”. Otvoriće nam se “Kontrolna tabla”, sa nekoliko opcija, od kojih nas sada interesuje “Pravljenje”. Ako smo nastavni film prethodno dobro osmislili, pripremili se do detalja šta, sa kojim ciljem, kako i kada  želimo da prikažemo, u čemu je autoru oduvek bio uzor veliki klasik kinematrografije Sergej Mihailovič Ejzenštajn (genijalna perfekcija montaže filma „Oklopljača Potemkin“), odabiramo “Fonoteku”. Otvoriće nam se ogroman izbor plejliste besplatne muzike raznih žanrova i dužine trajanja. Važno je napomenuti da se na ovoj platformi moraju, a ne samo preporučuju, striktna poštovanja autorskih prava i svaka muzika koja nije na spisku odobrena, a upotrebimo je u snimku i postavimo, biće pre ili kasnije prepoznata, nakon čega ćemo dobiti opomenu da ili je promenimo ili će je YouTube obrisati, ostaviće samo sliku bez tona. Nije na odmet pomenuti  i da postavljanje tuđih video snimaka, za koja nemamo odobrenje autora, ima za posledicu brisanje. Da bi odabrali prateću muziku, koja nam je ponuđena, preslušamo je klikom na strelicu ispred naslova i, ako odgovara, kliknemo na “Preuzmi”. Uslediće dobro poznati prozor sa opcijama za otvaranje ili snimanje preuzetog materijala; kliknućemo na “Save File”.

Sada možemo da pređemo na “Uređivač video snimka”. Na raspolaganju su nam već deponovani video snimci na našem nalogu (ikonica kamere), fotografije (ikonica foto – aparata), muzika (ikonica note) i drugi. Ako nemamo potrebnu fotografiju, unosimo je klikom na ikonicu foto – aparata i na “Dodaj slike u projekat”. U “Izboru slika za uvoz” odaberemo mesto gde se željena fotografija nalazi, a može se dodati i fotografija sa računara. Klikom na dugme počeće otpremanje i posle kratkog vremena pojavljuje nam se uneta fotografija koju treba prevući u prostor ispod polja budućeg ekrana. Ispod unetog snimka nalazi se i prostor za unošenje audio snimka. Ukoliko želimo da podesimo trajanje, povlačenjem plavih graničnika ga menjamo, u čemu nam mnogo pomaže i prikaz vremenskog brojača, koji se kasnije ne vidi. Potom unosimo audio podlogu, prevlačenjem u prostor ispod slike. Na isti način unosimo i video snimke, s tim što se unosi i njihov video i audio sadržaj. Ovo su osnovni koraci nakon kojih treba, ako je potrebno, iskoristiti pretapanja i druge mogućnosti koji se malim istraživajem lako savladaju.

Na ovaj način napravljeni video automatski nosi naziv “Moj izmenjeni video”. Klikom na taj privremeni naziv oslobađamo prozor, pojavljuje se oznaka “Izmeni” pa ga obrišemo i ispišemo naziv kakav želimo, a potom kliknemo na “Sačuvaj”. Posao je gotov, isprobamo uobičajenim startovanjem videa i, ako smo zadovoljni, od sada ga možemo preuzimati, snimati, deliti …

Jednostavno, brzo i kvalitetno, bez ograničenja vremena trajanja projekcije videa i prava je šteta to ne iskoristiti. A kada se savlada veština korišćenja ovog alata, sledi didaktička strana nastavnog filma[2], filma u nastavi i stvaranje filma za nastavu. Treba imati ideju, volju i upornost, a to je pravim učiteljima svojstveno.

[1] Računarstvo u oblaku (engl. Cloud computing) predstavlja isporuku računarskih resursa i skladišnih kapaciteta kao uslugu za heterogenu grupu krajnjih korisnika, Nicholas Carr, Cloud Computing, Academic Room

[2]  Kreculj D. (2004). Film u nastavi – kada i kako?, Misao, revija za obrazovanje i kulturu, Novi Sad, strana 5.

 

 

Iz godine u godinu i …

Proleće je, uskoro i prolećni raspust, a potom počinje lagano spremanje za kraj školske godine. Uvek kada upoznajem nove učenike, a od nedavno to je već u IV razredu, ispričam im pričicu o tome kako će sve to tako brzo proći da neće ni primetiti kada su stigli do kraja: u petom će biti malo zbunjeni jer nema njihove učiteljice, u šestom će gradivo biti nešto teže, a eto i novih predmeta, prvo fizika, a od sedmog i hemija, u sedmom će se već čekati kada će osmaci otići da oni budu „najstariji u školi“, a krenuće i probni maturski ispiti, osmi razred proleti kao tren; od početka već razmišljanja o tome kuda dalje i kako. Dok se proslave zimski praznici, a ono počela dogovaranja o proslavi maturske večeri i broju bodova za pojedine škole. U opštoj gužvi konačno objava liste ko je gde primljen i … odoste deco svako na svoju stranu, a ova škola ostaje u sećanju, vašem i našem.

Na sve to četvrtaci i petaci često malo sumnjičavo vrte glavom – ma šta nam priča … A vreme prolazi, generacije smenjuju jedna drugu i ovih dana srećem „decu“, koja su isto tako bila sumnjičava, kako uz pozdrav svom nekadašnjem nastavniku, hitaju na roditeljske sastanke, za svoju decu …

 

 

(Не) обикновен пъзел

МЕЖДУНАРОДЕН КОНКУРС

„Извънкласните и извънучилищните дейности – за устойчиво качествено обучение и възпитание на децата и учениците“ – 2015.

Синдикатът на българските учители, фондацията „Устойчиво развитие за България” и Санаторно-оздравителният комплекс /СОК/ „Камчия” с подкрепата на Министерството на образованието и науката организират международен конкурс за учители и специалисти, работещи в сферата на извънкласната и извънучилищната дейност с деца и ученици. Единството на учебните и възпитателните функции на развиващото образование в съвременната образователна система е от изключително значение за формиране на креативна, творческа, знаеща и можеща млада личност, която да е носител на общочовешките ценности и да се реализира пълноценно като гражданин на страната си и на света.

Конкурсът е една възможност да се обобщи, мултиплицира и подкрепи добрият педагогически опит, да се предложат иновативни идеи за постигане на тази цел. Стремежът ни е да се стимулира и все по-широко да се прилага извънкласната и извънучебната дейност с децата, да се задълбочава и разширява възпитателната работа, като се разнообразяват средствата, методите и тяхната ефективност.

Този конкурс е израз на нашето отношение, загриженост и подкрепа към проблемите на развиващото образование – обучението и възпитанието – към желанието за промяна във възпитанието на нашите деца, в хуманизирането на обществената атмосфера и духовния климат, в който те израстват и се формират като граждани.В раздел „Добри практики” могат да участват учители и специалисти, работещи в сферата на извънкласната дейност в училище /по проект УСПЕХ, клубове по интереси и др./ и извънучилищната дейност /центрове за работа с деца, обединени детски комплекси и други извънучилищни звена в системата на средното образование/ с деца от подготвителните групи в детските градини и в училищата, и ученици от I до XII клас /6-18-годишна възраст/ от България и чужбина.


Раздел „Добри практики”

 (Не) обикновен пъзел

 Пермеационен подход на преподаването (пермеацио, nlat. permeatio – проникване на две тела едно в друго, смесване, просмукване), най-общо казано в основата си е свойствен за преподаването, персонализиарно с изпълнението, което е най-характерната черта на ранната ученическа възраст (в началното училище). Ако учебният план е добре осмислен, дори и ако е формално непълна, цялата система на преподавателската практика се провежда от учителя, чието синхронно водене на ученика през градивото достига набелязаните цели и резултати. С участието си в преподаването на предмета, учениците на всеки кръгъл час, включително междучасията, променят областите и предметите на изучаване, а заедно с тях и околната среда, кабинетите и, което е твърде важно, самите преподаватели. Няма го вече учителят, който е ги е водил, поучавал, помагал и който често се отъждествява с родителя. Заменя се от съвкупност от предмети и преподаватели, чиято последователност определя учебната програма. Корелацията между предметите е възможно решение, но в реалната педагогическа практика е твърде слаба, често и невъзможна, поради наличието на Учебен план, който включва сходни по съдържание предмети в различните класове. Как всичко това изглежда, когато активното учене превръща системата в единно цяло, ще онагледим с този пример с извънучилищните и извънкласни дейности.

Детската седмица, която в Сърбия се провежда всяка година през първата седмица на октомври, е богата на множество интересни събития, които в най-голямата си част се провеждат от училищата на местно ниво. През миналата година в ОУ „Йован Йованович Змай“ гр. Ковин, където работя, беше проведен открит урок, който със съдържанието си и особено с начина на реализация, със сигурност ще остане в паметта на учениците.

Благодарение на хубавото есенно време и близостта до училището на старата крепост „castrum“, учениците от горните класове на началното училище, заедно с преподавателите си дойдоха до местоположението на Стария град. Това всъщност е началото на улицата, където се намира самото училище, на десетина минути пеш. На платото се намира хотела, заобиколен от парк и уникален макет на речното корито на река Дунав, от устието на река Тиса, до Джердап („Железни врата“). Учителят по информатика, който е и редактор на сайта и говорител на училището, ги посрещна с предварително подготвен разказ за историята на мястото, където те се намират.

Първите археологически находки датират от началото на новокаменната епоха, следвани от архефакти от бронзовата епоха, до останките от крепостната стена, от която са намерени тухли със символи на VІІ-ми легион на (римския император) Клавдий. Самата крепост има неправилна форма, правоъгълна на север и триъгълна на юг, към река Дунав. Формата на крепостта беше начертана въз основа на карта, изтеглена от Google Earth.

За да се постигне впечатлението за посещение на своеобразен музей на открито, беше използван QR код, с които учениците вече са се срещали по време на посещенията си в музеи в Белград. По време на подготовката за открития урок, местоположението беше определено чрез Google Maps, бяха намерени интересни снимки, дори кратки видеоклипове, като „Сърбия – Пътят на римските императори“ (http://youtu.be/LxgtR8-B0Mw). Линковете са кодирани с QR код, с помощта на онлайн QR генератор, след което са отпечатани и окачени на мястото, предвидено за пристигането на учениците. С помощтта на приложението NeoReader, беше прочетен линка и показано мястото , на което се намират учениците. Районът около хотела, както и целият район на крепостта е покрит с Wi-Fi. Сега стана ясно къде се е намирала крепостта, като беше направена връзка между скицата и сателитната снимка. Остана за изследване съдържанието и на други локации и тяхното отбелязване.

Дейностите продължиха и след завръщането на учениците в училище, с писането на есе в часа по сръбски език, рисуване на крепостта чрез GoogleSketchUp и изграждане на макети в часовете по Техническо и Информационно обучение, осмисляне как учениците могат да използват макета на коритото на река Дунав, намиращ се на локалитета, за разване на икономически и туристически дейности в часовете по „гражданско възпитание“.

Опитът от този начин на преподаване беше споделен чрез интернет и с други училища, като трябва да се подчертае и осъществяването на регионално сътрудничество с училище в съседна Република България, чиито учители организираха интерактивен час с виртуално онагледяване, тръгвайки от църквата „Св. Четиридесет мъченици“, където след кончината си в Търново е погребан Свети Сава, откъдето по-късно неговите мощи са пренесени в манастира Милешево.

Накрая, след официалното приключване, когато бяха обобщени впечатленията и резултатите, последва дейност „за десерт“ – онлайн игри за подреждане пъзел: една от фотографиите на локалитета беше използвана за създаването на пъзел (jigzpuzzle), който беше раздаден на учениците за игра – да съставят пъзела, след което да си го поделят (FB sharing) и похвалят постигнатия резултат.

Ето така подредихме този необичаен педагогически пъзел, който, съдейки по приемането му от учениците, ще се превърне в обичайна практика. Половин година по-късно, от Финландия дойде новината за намерението им да реформират образователната си система във вид, който прилича на нашата дейност – това означава, че се движим в правилната посока.

 

Приложение:

Сценарий за провеждане на комплексния урок, с фотографии и илюстрации.

Описание – цели: Чрез запознаване с миналото на града, от неолита до наши дни, самостоятелно изследване, работа на терен и в училище, с помощта на ИКТ, учениците трябва да научат за миналото и развитието на града, в който живеят, чрез наблюдение развитието на архитектурата и строителството. Активното преподаване, осъществено отчасти в условията на околната среда, поставя ученика на първи план, и като личност и като равноправен член на екипа, чиято интегрална част са и деца от маргинализирани групи и такива с нарушено развитие, което допринася за мотивирането и създаването на удоволствие от ученето. Учениците се ориентират сами да достигнат до познание чрез сложна система от взаимовръзки между повече учебни предмети, и то на място, където почти цялата икономика е в застой, като чрез наличните ресурси осмислят тяхната употреба и развият предприемаческия дух у себе си.

 

Описание на дейността:

Дейност 1.                                         Продължителност около 15 минути.

Учителят, около 10 мин. – Запознава студентите с целите и начина на реализация на урока, дава указания за отиване до мястото на старата крепост и за разделяне на групи за работа на терена.

Учениците, около 5 минути. – Договарят се за времето на тръгване към мястото; Разделят се на групи.

Дейност 2.                                                     Продължителност около 30 мин.

Учителят, около 15 мин. – Устно представя историята на мястото, на което от неолита до белградския мирен договор е съществувала крепостта и град Ковин. Показва контурите на крепоста на земята и уникален макет на речното корито на река Дунав през Сърбия. Възлага на учениците да следват разпространението на печатни кодове QR и да използват NeoReader.

 

Учениците, около 15 минути. – В групи обикалят района, провеждат изследване и записват информацията, която получават в своеобразния музей на открито.

Дейност 3.                                                     Продължителност около 30 мин.

 

Учителят, около 5 мин. – Насочва учениците да изследват темата от различни източници и въз основа на собствения си опит в областта да напишат кратко есе.

 

Учениците, около 25 мин. – Подготвят се и пишат есета, самостоятелно или в свободно формирани групи. Групите се формират самостоятелно от учениците, без намесата на преподавателя, тъй като вече са възпитавани да бъдат полово равноправни, и че учениците с увреждания също участват активно в работата. Правят изложения и дават коментари.

 

Дейност 4.                                                     Продължителност около 30 мин.

 

Учителят, около 5 мин. – Показва на проектор снимки и видео материали на древните укрепления. Дава задача учениците в GoogleSketchUp или друга програма по техен избор, да покажат как си представят укрепленията от тези времена.

Учениците, около 25 мин. – Работят в свободно формирани групи. След като приключат показват чрез проектора своите изготвени продукти.

 

Дейност 5.                                                     Продължителност около 35 мин.

 

Учителят, около 5 мин. – Напътства учениците как въз основа на предишните дейности да направят макет.

Учениците, около 30 минути. – Учениците от подръчен, леко обработваем материал, правят своите макети в групи и накрая ги подреждат в малка изложба.

 

Дейност 6.                                                     Продължителност около 35 мин.

 

Учителят, около 5 мин. – Учителят подчертава уникалността на макета на река Дунав и дава примери за това как такива потенциали се използват като туристически ресурси. Дава задача по групи да бъдат осмислени идеи, как биха използвали тези потенциали, когато станат предприемачи.

 

Учениците, около 30 минути. – Работейки в групи, пишат концепция, подготвят презентация и след това участват в дебата, защитавайки идеите си, особено посочвайки възможностите за решаване на проблема с бедността и безработицата в Ковин, която насърчава икономическата миграция към големите градове и чужбина.

 

Дейност 7.                                                     Продължителност около 15 мин.

 

Учителят, около 5 мин. – Предлага на учениците и групите, да изберат от своята работа най-представителните части, от тях направят свое портфолио, което да представят на училище, с което вече е установено международно регионално сътрудничество, ОУ „Любен Каравелов“ от село Осиковица в Република България.

 

Учениците, около 20 минути. – Всяка група прави избор на презентация, която се изпраща чрез интернет, с помощта на уебсайта ODS.

 

Дейност 8.                                                     Продължителност около 30 мин.

 

Учителят, около 10 мин. – Прави резюме на дейностите и поделя на учениците листи за оценка.

 

Учениците, около 20 минути. – Попълват листовете с оценки, след което споделят своите впечатления, предложения и забележки.

 

Дейност 9.                                                    Продължителност около 20 минути.

 

Учителят, около 10 мин. – Изработва пъзела (jigsawplanet.com) въз основа на една от снимките, споделя линкове чрез социалната мрежа (FB), след което следи изпълнението.

 

Учениците, около 10 минути. – Съставят пъзела и докладват за постигнатия резултат.

 

DIPLOMA

jtКликнете върху снимката за илюстрация на реализация

mplКликнете върху снимката за илюстрация на реализация

MEĐU NAJBOLJIM EDUKATORIMA SRBIJE

 

nes logo_cirilica

Kraj 2015. godine obeležilo je u mojoj profesionalnoj pedagoškoj karijeri visoko priznanje Udruženja za podsticanje preduzetništva „Živojin Mišić“ – izbor za jednog od 16 najboljih edukatora Srbije.

DSC_5056

Kako je počelo? Na sajtu Udruženja bio je poziv da se prijave kandidati: „Mislite da je Vaš predavač najbolji, najkreativniji i najposvećeniji svom poslu? Pokažite to celoj Srbiji!“. I prijava je upravo potekla iz škole u kojoj sam bio učenik, a potom joj posvetio sve svoje godine rada:

Zašto mislite da je Vaš edukator najbolji?

Rad kolege pratim i sa njim saradjujem više od 30 godina, još od svog prvog dana na mestu školskog pedagoga. Sve te godine, i lepe i teške, u njemu je sijao plamen entuzijazma, koji ne posustaje čak i sada kada se zajedno primičemo kraju radnog veka.

Potekao iz prosvetarske porodice, njegov otac bio mi je profesor u gimnaziji, nasledio je urođeni tanani, delikatni osećaj za fleksibilni pristup svakom detetu, ceneći i osnažujući svakog đaka, što mu oni i uzvraćaju neizmernim poverenjem i prisnošću. Nema tog problema zbog kojeg mu se deca neće poveriti i zatražiti pomoć, kao sopstvenom roditelju, pa i više. Kao pedagog, to sam u individualnim razgovorima čula od mnogih generacija učenika. Deca su mu to i uzvraćala katkada simboličnim priznanjem, kao što je izbor za najdražeg nastavnika škole, na osnovu anonimnog glasanja, a najviše iskrenim prisnim odnosom

Osim najvažnijeg, pedagoškog rada, kolega je oduvek bio specifični element našeg kolektiva koji uvek unosi vedrinu i pozitivan duh kako u zbornicu, tako i na seminar, neformalno druženje, ekskurziju.

Kao dugogodišnji saradnik više listova i časopisa iz oblasti nastave, objavio je izuzetno mnogo priloga o radu i životu naše škole i grada. Vrsni je poznavalac kulturnog i prosvetnog nasleđa ovog dela Banata, posebno prošlosti naše škole koja datira još od 1904. godine pa je stoga već godinama PR škole, verovatno prvi u Srbiji. Promoviše svoju školu i grad svuda (http://kulturanadar.dar.org.rs/glas-zirija-tesno-do-samog-kraja/ ), a veoma uspešno inicira i ostvaruje međunarodnu regionalnu saradnju blagodareći dobrom poznavanju stranih jezika.

Stalno je spreman za inovaciju, istraživanje, iznalaženje novog u radu sa učenicima, permanentno se usavršava prateći kako domaće seminare, tako i kurseve renomiranih svetskih univreziteta. Njegova je učionica prava pedagoška laboratorija, bilo da je to sa decom među računarima, u obilasku auto-servisa, gradske toplane ili na pristaništu. Autor je udžbeničkih kompleta za svoj predmet, kao i mnogobrojnih metodskih priloga i drugog nastavnog materijala u štampanoj i elektronskoj formi. Stručni je recenzent Informatičkog priručnika za tehničku kulturu V – VIII razreda odobrenog za korišćenje u školama Republike Hrvatske, gde se nastava izvodi na srpskom jeziku (ćirilično izdanje) – http://www.itdesk.info/srp/informaticki-prirucnici-za-tehnicku-kulturu-5-8-razreda/ Zapaženi je učesnik konferencija IC teachers, ali i takmičenja u projektu Open Discovery Space, gde je postigao visoke rezultate, Moskovske pedagoške olimpijade čiji je laureat i mnogo drugog. Školu oseća kao jedinstvenu celinu, nepodeljenu na mlađi i stariji uzrast, pa je aktivni član SURS-a, redovni učesnik Sabora učitelja i omiljen prezenter u kovinskom Društvu učitelja, posebno u oblasti inkluzije (http://www.deteplus.rs/inkluzija/tekstovi/373-iz-ugla-jednog-nastavnika-inkluzija.html ) i korišćenja ICT u nastavi i stručnom usavršavanju (http://www.zmajkovin.edu.rs/index.php/aktuelno/539-neumorni-uitelji).

Ipak, najveće priznanje mu je iskreno oduševljenje i poštovanje njegovih đaka, koji su već duže vremena deca njegovih bivših učenika.

DSC_5012

Opišite njegove osobine i odnos sa učenicima.

Rad kolege pratila sam dugi niz godina iz dva ugla: i kao školski pedagog, ali i kao roditelj. Stoga mogu argumentovano i kvalifikovano da tvrdim da je njegov način rada veoma specifičan i da je svaki čas, održan u specifičnim uslovima različitosti odeljenja razreda, jedinstvena kreacija. Učenik mu je iznad svega: polazeći od različitosti pojedinca on ih motiviše da žele, hoće i mogu i to vodi uspehu. Za predmet koji predaje svako je u različitoj meri nadaren, ali njegov motivišući stav ohrabruje učenike da upornošću i strpljenjem postignu cilj. Njegova „uobičajena“ predavanja bi se mogla, bez preterivanja, svrstati u ugledne časove; inovativnost i kreativnost čine da svaki čas može biti master klass. Višegodišnji rad kao saradnika u obrazovnom programu Televizije Vojvodine i lokalnog radija dodatni su kvalitet stečenog velikog iskustva u komunikativnosti i elokventnosti. Tu svoju osobinu aktivno prenosi na učenike stalnim osmišljavanjem aktivnosti u kojima se kroz aktivnu nastavu učenici spremaju za marljiv, odlučan i samouveren korak u život. Da, najkraće rečeno, on je zaista majstor svog zanata koji se neumorno godinama usavršava i nadograđuje, istovremeno nesebično deleći iskustva mladima, a najveće priznanje mu je iskreno oduševljenje i poštovanje njegovih đaka.

Koji je njegov način rada? Po čemu je specifičan? Opišite jedan čas.

Kao što sam već navela, rad mu je neprestana kreacija (https://youtu.be/CD3W8yr8JaM). On sam, na blogu o tome kaže https://dejankreculj.wordpress.com/2014/02/27/licna-profesionalna-filozofija/

Časovi Teničkog i informatičkog obrazovanja su uvek u bloku i gotovo da nema nastavne jedinice koju bar jednim časom ne realizuje tako što učenici rade na računarima. Mada je dovoljan broj računara, stimuliše timski rad, učenici rade u parovima, grupama ne sputavajući individualnost. Ako je potrebno nešto da vide, tada je tu neizostavni film (http://www.mingl.rs/videopedija/video/75/2014/10/28/kretanje-u-fizici.html).

Ako treba nešto da čuju, kao što je na primer, opseg niskih frekvencija, tada je korišćenjem računarske aplikacije učionica ispunjena tonovima od najnižih do najviših. Učenicima je ovo nezaboravno iskustvo jer su sami učestvovali u ogledu. Ali, zato o sistemu centralnog grejanja ne predaje uz crtež ili prezentaciju. Sa učenicima odlazi u školsku kotlarnicu gde među kotlovima, pumpama, ventilima itd. u realnom, živom ambijetu učenici osete i miris lož-ulja i toplotu kotlova i zvuk cirkulacionih pumpi. Takav način rada rezultuje trajnim pamćenjem jer se dodirnulo, čulo, videlo – doživelo. Da ne bih mnogo pisala, a i nema mesta za to, ilustrovala bih linkom ka njegovom blogu https://dejankreculj.wordpress.com/2014/06/16/u-okviru-platna-i-van-njega/ i https://dejankreculj.wordpress.com/2014/04/14/dobro-si-uradio-samo/ kao i jednim metodskim prilogom https://zmajkovin.wordpress.com/2014/11/22/%D1%81%D0%BE%D0%BA%D1%80a%D1%82%D0%B0-%D0%B4%D0%BE%D0%BC/ (na ruskom jeziku)

Da li organizuje neke vannastavne aktivnosti, akcije sa decom? Opišite ih uz dodatne materijale ako imate (linkovi ka snimcima, objavama, blogovima…)

Kako u nastavi, kolega je aktivan i u svim vannastavnim aktivnostima, od vođenja Učeničkog parlamenta do novinarske sekcije. Mnogo je toga što svakodnevno organizuje, a evo samo kratkog pregleda nekih nedavnih aktivnosti:

Sve ovo napisala sam krajem maja, a ovih dana rekao mi je da je za rad na međunarodnom konkursu koji organizuje Savez učitelja Bugarske „Извънкласните и извънучилищните дейности – за устойчиво качествено обучение и възпитание на децата и учениците“ dobio specijalnu nagradu. Tokom leta sigurna sam da će pohađati još onlajn seminara, prisustvovati vebinarima i drugo. Na kraju, spomenuću da je eksterna evaluacija škole, koja je bila nedavno i gde smo dobili najvišu ocenu, neizostavno prisustvovala i njegovom času koji je i tada bio majstorska radionica na temu kreativnosti u nastajanju projekta.

Lučija Trifunović, pedagog

24 sata (levo)

24 sata (desno)

opstinakovin

Opština Kovin

Uncle Isa`s School

From the legacy of documents testifying to over-a-century-old history of Kovin’s Public School now called ‘Jovan Jovanovic Zmaj’, fairly large in format, a warm sepia-toned photograph, mounted on a piece of cardboard frayed at the edges, stands out. There is a logo of the local photographer Midlar imprinted at the bottom right corner. The photo presents the teaching staff of the time, seated in two rows in front of the drapery. Right in the middle, as befitted, the school principal is sitting in a massive chair resembling a throne. His eyes are fixed on a point slightly upward which gives him a noble look.

It is Uncle Isa, Isidor Ignjat Kupusarevic. He taught Mathematics, Physical Education and Serbian. His work ’’Kovin up to the end of the 18th century“ published by Oberleiter in 1935 is a valuable historical source illustrating the past of South Banat. Next to him, on both sides, two female teachers are seated: Jelka – Ilonka Vuković, born Teodorović, who taught German and Singing, and Ljubinka Todorović, married name Muravjev, who taught Handicrafts and Gymnastics. Their appearance is typical for the time, the 1930’s: modest dresses, a pearl necklace, a crochet collar, permed hair, but there is a trace of boldness on young Jelka’s face looking straight at the camera with her lips slightly curved up in a faint smile.

Behind them, three male teachers are standing. With a bow tie and a warm look in his eyes fixed on a point in distance, there stands Dimitrije Kurguzov, exiled from the bolshevik USSR, coming from Majkop, a town at the foot of the Caucasus Mountains. The winds of destiny brought him to the Pannonian Plain, to a small town, still puzzled by the disappearance of one and the creation of another monarchy. He taught Mathematics and Gymnastics, but could be easily pictured as an artist and a bohemian at „Chez Maxime“, alongside other expatriates. Next to him we can see Mladen Jovašević, a teacher of Serbian. The records show that subsequently, mysterious Lord’s ways led him southwards to the only oasis of liberty in occupied Europe – The Užice Republic, where he was the principal of Užice Grammar School. The sixth member of the staff is Vitomir Milošević, wearing a straw hat, who taught Natural History and Physical Education.

The Great War is finally over, Austro-Hungarian Monarchy has collapsed. A new era brings hope, prosperity, the faith in common sense and peace. The school uses the curriculum prescribed in the Kingdom of Serbia in 1904. Magnesium light has frozen the look on their faces. Just like the flashlight, the newborn euphoria will end soon and the horsemen of the apocalypse will gallop across ill-fated Europe once again.

They are long gone, but the photograph remains, and the eyes of our predecessors are looking at us from the page of the school website.

Acknowledgements: Gordana Popović, English Teacher

 

Serbia-LoCloud Diploma-Uncle Isa`s School-page-001

Fortasse erit, fortasse non erit

Svoje razmišljanje o tome kako će izgledati svetska mreža kroz dvadeset godina započeo sam latinskom sentecnom u naslovu „Fortasse erit, fortasse non erit „ (Možda će biti, možne neće biti). Ne bez razloga.

Meni je preko pedeset godina. To je sasvim dovljna vremenska distanca da mogu reći – deset, dvadeset godina, to i nije tako mnogo. Živim u Srbiji, zemlji bivše Jugoslavije u kojoj vreme brzo porolazi. I pored ratova, hiperinfalcije, ekonomskog kraha, život je svakodnevna pojava. U svetu se živi, ali i mi živimo. Na svoj način. Prema Vladinim podacima tek oko trećine domova ima priključak za svetsku mrežu[1]. Ono što svi domovi imaju su brige kako opstati sa vrlo malim platama. Oni koji ih imaju, koji nisu otpušteni.[2]

I tako, gledajući iz Srbije, gledam celi svet. Nedavno je predsednik Obama jedva uspeo da mu Kongres odobri budžet[3]. Svetska sila praznih džepova. Šta onda očekivati od zemalja u razvoju, siromašnih, gladnih. Ipak, internet je svetska pojava, fenomen. Ako pratimo vremensku liniju razvoja interneta i događaja u svetu videćemo da se on razvijao dok se tiho vodio Treći svetski rat. Nije se tako zvao, ali kako nazvati svo vreme od završetka Drugog svetskog rata, preko Koreje i Vijetnama, Iraka, bivše Jugoslavije, do Egipatskog proleća koje traje već godinama, Sirije. Šta je sledeće? A vojska traži komunikacije. Informacije su uvek bitne. Počeli smo sa „Enigmom“, a sada se dešava prisluškivanje nemačke kancelarke[4]. Slično?

Za hranu, vakcine, gladnu decu, bez obzira bili oni u Bagdadu, Beogradu ili Bronksu, nema novca ili ga ima nedovoljno. Za armiju uvek ima i biće. Internet je tu u povoljniom položaju – uvek će za to biti novca. Onima kojima je potreban. Verujem da će se razvijati i da će kroz pet, deset ili dvadeset godina biti mnogo savršeniji. Možda je već sada, ali mi to ne znamo, nije vreme za objavljivanje.

trioda senzor

Pomenuh vremensku liniju. Unapređenje u oblasti tehnike i tehnologije je nesumnjivo skokovito. Bitna su radikalna otkrića, radikalne promene. Ispričaću to kroz komparaciju sa železnicom[5]. Počelo je sa čovečijom i konjskom snagom. Sledeći korak bila je parna mašina. Sledilo je dizel motor. Sledeći korak elektični motor. I njihova kombinacija dizel-električni pogon. A onda Japanom proleti prvi high-speed rail transport. On lebdi. Šta je sledeće? Radikalna promena, revolucionarna ideja koja može da se ostvari u praksi. Ne znamo šta će to biti, ali sledećeg koraka će biti sigurno.

Internet je sada, koliko je nama korisnicima poznato, u koraku koji se već ostvaruje u usavršavanju – velike brzine, prenosivost, dostupnost na svakoj tački Zemlje. Da, to je manje ili više isto, samo malo bolje. Šta očekujem u narednim godinama? Očekujem sledeći korak u razvoju. To će biti nešto što će menjati suštinu: kao kada je konja zamenila parna mašina, kao analogna i digitalna televizija. Hardveverski očekujem velika otkrića. Softverski takođe. Žao mi je što se neće ostvariti san o slobodnom softveru. Velike međunarodne kompanije su previše jake da bi to dozvolile. To je poput priča u filmovima o slobodnoj, besplatnoj energiji za dobrobit cele planete i agentima naftnih magnata koji ne daju da se projekti ostvare. Da, znamo da „naš bog je novac, naša religija sticanje novca“. Snažno bih voleo da ova moja pretpostavka u budućnosti bude netačna.

Ovaj maleni esej je samo naznaka mojih razmišljanja. Za sada toliko, a voleo bih da o tome nastavimo diskusiju na forumu.

***

Esej na seminaru „Internet History, Technology, and Security“, University of Michigan decembra 2013. godine (Grade Achieved: 113.8% with Distinction).graduation ceremony

I tako dani prolaze, nedelje … godine, okruženi ekranima da li pogledamo oko sebe ?

strip

http://bitstrips.com/r/H5FG3

_____________________________________________________________________________

[1] http://webrzs.stat.gov.rs/WebSite/public/ReportView.aspx

[2] http://webrzs.stat.gov.rs/WebSite/public/PublicationView.aspx?pKey=41&pLevel=1&pubType=2&pubKey=2012

[3]http://www.foxnews.com/politics/2013/10/17/senate-begins-vote-on-budget-bill-boehner-pledges-house-wont-block-it/

[4] http://edition.cnn.com/2013/10/24/world/europe/europe-summit-nsa-surveillance/

[5] http://en.wikipedia.org/wiki/History_of_rail_transport